Poznati barski maslinar i proizvođač vrhunskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja Vehbija Abazović se na 19. Međunarodnom sajmu masline u Zadru okitio zlatnom i bronzanom medaljom. U izuzetno jakoj konkurenciji proizvođača iz regiona gdje je ocjenjivano preko 280 djevičanskih ulja, vrijedni i posvećeni Vehbija je od tri medalje koje su dobili crnogorski proizvođači u rodne Mrkojeviće odnio dvije.
“Veliku pomoć i podršku za odlazak u Hrvatsku dobili smo od Društva maslinara Bar, jer je veoma teško da se maslinari samostalno organizuju i pokriju sve troškove putovanja i učešća. Nagrade su mu utoliko draže jer je ova godina bila dosta slaba, zbog lošeg roda. Pokazalo se da je rana berba dala odličan rezultat- moje ulje je dobilo 98,5 bodova, što znači da je u samom vrhu kvaliteta ekstra djevičanskih ulja. Malo je falilo da dobije pehar šampiona na ovom ‘balu ulja’”,priča Vehbija.
Barski proizvođač je izuzetno zadovoljan i zbog, kako navodi, mogućnosti dodatne edukacije i razmjene iskustava.
“Prof. dr Đani Benčić je u stanju da i najneiskusnijem maslinaru objasni principe i preporuke tretiranja maslina i proizvodnje maslinovog ulja. Zastupam stav da bavljenje maslinarstvom i uljarstvom podrazumijeva stalno učenje, svake godine se uvede nešto novo”, objašnjava Abazović koji se maslinarstvom bavi od malih nogu, a uljarstvom posljednjih 14 godina.
Kompleksni proces proizvodnje kvalitetnog maaslinovog ulja olakšan mu je od kada je posredstvom USAID- a dobio najsavremeniju mašinu za cijeđenje maslinovog ploda.
“Nabavkom te mašine sam, slobodno mogu reći, prvi krenuo sa proizvodnjom ekstra djevičanskog ulja u Crnoj Gori. Zahvaljujući brojnim edukacijama maslinari iz Crne Gore su usavršili proizvodnju do nivoa da smo sada među najboljima u Evropi. Nisam vjerovao kada sam 2004. godine prvi put prisustvovao stručnom predavanju u Zadru, gdje je promovisamo ulje ispod 0,5% masnih kiselina a naše je bilo sa pet- šest procenata masnoće, da ćemo napraviti ulje praktično bez kiseline”, prisjeća je maslinar.
Ne pitanje koliko zasada ima, uz osmijeh kaže “dosta”, odbijajući da da precizan odgovor, ali zato odmah daje objašnjenje.
“Imam maslina od godinu do 2.500 godina. Svaki put kada sam javno saopštio brojku, stradalo mi je po pet- šest korjena. Stari ljudi su me savjetovali ‘nikada ne viči koliko imaš maslina’. Ne treba govoriti koliko imaš korjena maslina, ovaca, niti košnica pčela. Uvijek kaži ‘oko…’ . Pa neka dođu da broje, ako ih baš interesuje”, kroz smijeh savjetuje Vehbija.
Prognoze su da će ova godina biti rodna kada su masline u pitanju. Pokazatelj je što su dobro procvjetale, mada postoji bojazan od ljetnjih kiša – ako padnu tokom jula, ulja neće biti.
“Pojedini maslinari su pokušali da rod sačuvaju intenzivnim prskanjem – prskali su ih i po sedam- osam puta. Ja preferiram organsku proizvodnju, ne samo zbog prodaje, nego i zbog moje familije i petoro djece koju želim zdravo da hranim. Pumpu ne koristim. Upotrebljavam isključivo organsko, domaće đubrivo. Vjerujem da taj način maslina stiče imunitet. To mogu uporediti sa načinom na koji vodite računa o djetetu – ako ga zdravo i kvalitetno hranite, doktor mu neće biti potreban, sam organizam će se izboriti sa virusima…”, navodi maslinar.
On je od svoje ljubavi prema maslini izgradio familijarni biznis u koji su uključeni svi članovi mnogobrojne porodice. S obzirom da, kako nezadovoljno konstatuje “naši ljudi neće da rade” povremeno na ispomoć angažuje radnike iz Albanije.
Posljednjih godina podignuta je svijest o značaju zdrave hrane, pa potrošači sada biraju domaće ulje, biraju kvalitet, iako je skuplje. Problem proizvođačima domaćih proizvoda predstavljaju i nakupci sa kojima se ne mogu “izboriti” i pored toga što su organizovali Sajam domaćih proizvoda. Abazović tvrdi da su maslinari u okruženju u mnogo boljoj poziciji, navodeći primjer Hrvatske gdje su, kako kaže, podsticajne mjere znatno bolje, a cijeli proces i put od uzgoja, preko proizvodnje do plasmana, bolje je organizovan.
“Ja sam poljoprivredni proizvođač, ne treba da se bavim papirologijom, za to postoje sekretarijati. Dvije osnovne grane u Crnoj Gori su turizam i poljoprivreda, što bi trebalo da nam bude dobar povod da ozbiljnije valorizujemo resurse. Zabrinjava podatak da se u Crnoj Gori po glavi stanovnika na godišnjem nivou ne konzumira ni litar maslinovog ulja, niti se pojede kilogram maslina”, zaključuje Abazović, izražavajući nadu da će se to, ako proizvođači ostanu dosljedni u namjeri da na tržište plasiraju kvalitetne, organske proizvode, a država im u tome pruži još veću podršku, u narednom periodu promijeniti.